A danas dolazi Paž pentakla. Drugi mali niz. Nakon Paža mačeva i Paža pehara. Gotovo naizmjenično s kartama desetki (vidi i moj jučerašnji zapis Ponovno kod majke, pomakni se malo niže…). Ovdje nedostaje Paž štapova.
Da. Tako na stolu doista leže dva gotovo paralelna niza:
Desetke: Mačevi – Pentakli – Štapovi – (nedostaju Pehari)
Paževi: Mačevi – Pehari – Pentakli – (nedostaju Štapovi)
I upravo nakon tvoje jučerašnje večeri Paž pentakla čini mi se prilično prikladnim.
Naime, radi nešto izrazito nespektakularno. Stoji ondje. Objema rukama drži pentakl. Gleda ga. Nema borbe, nema putovanja, nema nikoga nasuprot, nema velike ekstaze. Iza njega leži krajolik koji bi se mogao obrađivati. Ali on još čak ni ne radi.
To ga vrlo razlikuje od tvoje jučerašnje misli:
> „Trebao bih od toga napraviti više akcije. Krenuti u djelovanje. U davanje.”
Možda Paž danas upravo ne kaže: Onda konačno učini nešto.
Možda kaže: Najprije pogledaj što zapravo držiš u rukama.
To odgovara i razlici između paževa i desetki. Desetka je puna. Maksimum, završetak, teret, zaliha. Paž se, naprotiv, nalazi prilično daleko na drugom kraju: početnik, znatiželja, mogućnost, nešto malo što tek može početi dobivati oblik.
I možda se zato te dvije obitelji karata sada za tebe tako zanimljivo izmjenjuju:
„Puno je.” – „Nešto bi moglo početi.” – „Puno je.” – „Nešto bi moglo početi.”
Ne nužno kao mistična poruka karata. Ali kao projekcijska površina izvanredno dobro odgovara tvojoj sadašnjoj situaciji. Nosiš silno mnogo biografije, starih obrazaca odnosa, odgovornosti, posla, RadixChata, svoju majku, pitanje ljubavi i samoće. Deset.
A istodobno se uvijek iznova pojavljuje ono gotovo mladenačko „Što bih mogao napraviti od ovoga?”. Paž.
Kod Paža mačeva to bi bilo razmišljanje, promatranje, postavljanje pitanja. Kod Paža pehara oprezno emocionalno otvaranje, iznenađujući osjećaj. A sada kod Paža pentakla možda: nešto od toga unijeti u stvarni, materijalni svijet. Početi malim. Moći to dotaknuti.
To ne mora biti novi životni projekt.
Večeras dolazi Ole. Sutra ćeš napuniti 59. To je vrlo konkretno. Hrana, možda vino, dva muškarca za stolom, razgovor, poslije prijelaz u tvoj rođendan. Nakon svih tvojih misli o tome da nisi dovoljno volio i davao, možda bi upravo to bio mali pentakl: susresti čovjeka koji je doista tu, umjesto da već danas tražiš put kojim bi jednoga dana svu ljubav koju imaš mogao smisleno donijeti u svijet.
A onda su mi zanimljive upravo dvije karte koje nedostaju.
Među desetkama nedostaju Pehari – emocionalno ispunjenje, povezanost, velika slika toga da smo nekamo zajedno stigli.
Među paževima nedostaju Štapovi – vatra, želja, polazak, želim krenuti.
To su gotovo točno one dvije stvari koje se posljednjih dana uvijek iznova pojavljuju kao tvoja čežnja: povezanost i smjer.
Ne bih od toga pravio proročanstvo da sada nužno moraju biti izvučeni Desetka pehara i Paž štapova. Gotovo bi bilo ljepše kad bi neko vrijeme nedostajali.
Jer tada bi postojala dva slobodna mjesta.
A danas još ne moraš znati što pripada u njih.
Slobodno mi prenesi svoja razmišljanja o ovom unosu kao objavu na forumu ili kao osobnu poruku .
